PUT KA USPJEHU
Nije lako doć od vanjske jedinice klime do direktora firme. Ovo je moj recept kako se to radi. Slijedite me - nećete falit!
KRONOLOGIJA NIZBRDICE
Ajmo za promjenu okrenut' i malo ozbiljniji list – blog ćemo nadopunjavati redovito, nema straha perke ima materijala – ali za naslovnicu smo odabrali ipak malo ozbiljniju temu.
Ponukani smo iz više razloga da se uozbiljimo kada je u pitanju poduzeće Libertas-Dubrovnik d.o.o., pa ćemo te razloge pokušati i predočiti građanima Dubrovnika.
Krenimo redom.
Od odlaska bivšeg direktora Mekišića je prošlo točno tri mjeseca, a u dva mjeseca (prema informacijama od sugovornika iz Libertasa - koliko je aktualni direktor Milković zaista i dolazio fizički na posao, tamo negdje od početka listopada nadalje) je napravljena kompletno nova organizacijska struktura koja i laiku govori da se u Libertasu događaju tektonski poremećaji sa poprilično providnom pozadinom.
Već ste imali prigodu na 'Orlandovom foju' čitati članke o Cicrina boysima, skupini zaposlenika odjela prometa koji 'kroje' vozne redove, a u bliskom su (neki čak i rodbinskom) kontaktu sa gosp. Milkovićem. Milkovićevi intimusi su se, naime, u novoj organizacijskoj shemi popeli na sam tron firme i to na način da su nadređeni odjelima komercijale(!) i tehničkoj službi(!). O poslovnoj nelogičnosti da komercijalom ili tehničkom službom upravlja prometni odjel ne treba trošiti puno riječi, ali zato razlog treba potražiti (i naći) u spomenutim Cicrina boysima. U toj je grupaciji Milković našao odane i povjerljive ljude (koji su među ostalim odrađivali predizborni posao za stranku) i u kojima je pronašao izvor informacija s kojega se obilato napio. Na taj način je realizirao prvi korak uz već prokušani recept – podobni, ne sposobni.
U razgovoru sa više zaposlenika Libertasa doznajemo kako se novi direktor nije niti udostojio odraditi barem formalne razgovore sa više voditelja odjela (s nekima je morao, a s nekima s kojima nije morao – nije ni obavio) – što bi poslovno gledajući – a i logički – trebala biti praktično prva stvar koji rukovoditelj koji dolazi u novo okruženje radi, a kako bi se upoznao sa poslovnim procesima. Međutim, obilato napojen sa izvora informacija pouzdanika – dalje navode sugovornici – u Libertas je došao sa već formiranim mišljenjem i nakanom da svoj naum beskompromisno realizira. Što je tome stvarni uzrok može se samo nagađati, ali imamo par ideja koje bi mogle biti vrlo blizu istine.
Nekakvi obrisi buduće slike se daju nazrijeti u poprilično jeftinoj – ali vrlo učinkovitoj devizi: riješi se ljudi koji su stručni i mogu predstavljati problem u realizaciji određenih nakana, eliminiraj ih iz procesa upravljanja i donošenja odluka, okruži se sa 'p(r)ovjerenicima – i put je čist. K'o u vrijeme komunizma – pobij doktore, liječnike i svećenike i problema nema. Nakon toga imenuj komesare i sve je otvoreno.
Iz ovog kuta kako to vide zaposlenici Libertasa – put kojim se krenulo najviše nalikuje na žešću nizbrdicu.
Osim – kako je to gospar Antun Karužić u Orlandovom foju lijepo detektirao – neprijateljskog preuzimanja, a kako navode naši sugovornici, u firmi se stvorila atmosfera strepnje i neizvjesnosti – u pravilu nitko ništa ne zna, iako je više ljudi svjedočilo određenim verbalnim ispadima Milkovića (čitaj: dernjave, istresanja) do razine prijetnji na osobnoj razini. Imajući u vidu da Libertas broji oko 300 zaposlenika, to znači 300 fameja, domaćinstava – dakle preko 1000 ili više egzistencija, time je navedeni strah zaista i utemeljen. Takva vrsta ophođenja je do sada nezabilježena u Libertasu: izgubio se gospodski, akademski i uljuđeni diskurs, a počele su se njegovati prakse blago rečeno sumnjivih moralnih i mentalnih dosega.
Kako rekosmo – određene natruhe objašnjenja ovakvog djelovanja postoje, međutim elaboracija će se nastaviti u idućim nastavcima ovog feljtona.
Do tada – ugodno čitanje i srdačan pozdrav.
OXYS, MOROS
Koliko je u suprotnosti sam sa sobom – ali prvenstveno sa (nepoželjnom) okolinom, svjedoče nam radnici Libertasa – Milković, predstavljajući se kao 'čovjek iz naroda' prikuplja informacije i snima situaciju e da bi je kasnije uporabio protiv vlastitih zaposlenika. Zbog osjetljivosti teme nećemo navoditi konkretne primjere (a ima ih obilato), ali vrijedi istaknuti modus operandi novog direktora. Taj bezobzirni – a bez stvarnog povoda – obračun sa višegodišnjim zaposlenicima najviše svjedoči o prirodi kako njega samog, tako i nakane koju je naumio sprovesti. Metode se praktički ne biraju – cilj opravdava sredstvo, a Milković se toga drži k'o pijan plota.
Koliko je 'kapadž', a koliko 'peška' ostavljamo vama na procjenu; tek činjenica radi bismo istaknuli njegovu formalnu naobrazbu – i to onu fakultetsku.
Na Internetu su česti mimovi (eng. meme) – elem, pošalice – na temu obrazovanja i općenitog sunovrata vrijednosti tipa 'najopasniji su ovi sa fakultetom, a bez srednje škole'. U razgovoru sa školskim kolegama (naravno ne svima, ali sa onim koji su bili raspoloženi za izjavu), epiteti 'glup k'o bidon', 'blećak' ili 'podkapacitiran' su prevladavajući. Naravno da nije lijepo etiketirati nikoga navedenim prispodobama ali samo prenosimo navedeno, bez uljepšavanja ili cenzure, ovo su stavovi školskih kolega i poznanika i mi ih ne dijelimo. Čak i zaposlenici Libertasa koji 'malo bo'je peškaju' u pravilu izbjegavaju direktne kontakte s direktorom – a kad ih i imaju, gledaju ih svesti na nužno.
Bilo kako bilo, možda nije loše spomenuti da je Milković 'završio' višu školu elektrotehničkog smjera na jednom od notornijih fakulteta (dakle nije vjerojatno gori od onog u Banjoj Luci, ali su kako bi se reklo - 'kuća uz pojatu'). Diploma dolazi iz LOGOS-a u vlasništvu Milana Ševe, donosimo dva linka koji jesu stari 6 godina, ali to se u biti i poklapa (sa mnogo čime), a vi prosudite sami:
https://ljubuski.net/26156-logos-milana-seve-u-sve-vecim-problemima
https://www.youtube.com/watch?v=Qr4ToFRf6VM
Nemamo namjeru valorizirati Milkovićevu diplomu jer nemamo uvid u materiju, ali nekako iskače šablona: mladež HDZ-a -> Stranka -> sinekura u HEP-u -> sinekura u Domoupravi (direktor) -> sinekura u Libertasu (direktor), i to sa VŠS diplomom elektroinženjera? (Kad smo kod HEP-a, navodno je Milković u HEP-u većinu vremena proveo na bolovanju, ali za to nemamo – niti bismo trebali imati – detaljnih informacija, tek navodimo kao informaciju koju smo dobili). Obzirom da je Libertas (i) gradska firma, u svijetu u kojem živimo logično je (a praksa je to i dokazala) da je funkcija rukovoditelja javnih poduzeća – politička. Međutim nije svaka firma ista i svaka ima svoju specifičnu težinu. Nije isto sanirati pola fasade ili odraditi javnu nabavu električnih autobusa (sa svime što to podrazumijeva) za više milijuna eura. Nije svejedno tko i kakav će biti rukovoditelj koje i kakve firme. Pametnomu dosta.
Na tom tragu, ako se osvrnemo u blisku prošlost lako je utvrditi da su prijašnji direktori imali stvarnu akademsku naobrazbu: gosp. Ante Vojvodić je diplomirani ekonomist, gosp. Franko Mekišić diplomirani pravnik (i unazad, gospari Deranja, Lasić, sve akademski obrazovani).
Kako je Milković zalutao u Libertas nije teško zaključiti obzirom na prije navedeno. Da li HDZ u ovom momentu nije imao (recesija je, sve pismeno i školovano je valjda već odselilo) kvalitetniji kadar, ili je – kako smo dali naslutiti, a obradit ćemo u nekom od idućih članaka feljtona – baš ovakav kadar namjerno instaliran za jednokratnu uporabu (gdje će revolucija pojesti vlastito dijete) će pokazati vrijeme.
Uvidom u Milkovićevu imovinsku karticu i imajući u vidu da su mu u Libertasu bruto primanja 4.795,20 € (neto 3332,93 €), nameće se logično pitanje: da li bi bilo bolje da je angažiran jedan visokoobrazovani nepalac sa asistentom prevoditeljem? Ako ništa – bilo bi jeftinije. Barem upola.
Nastavit će se...
QUASDAM SEDITIONUM SUSPICIONES
„Negativna selekcija je pojava koja označava sustavno svjesno biranje i pomaganje lošeg ili lošijeg kandidata na štetu dobrog ili boljeg, uglavnom podrazumijevajući davanje prednosti pri zapošljavanju ili općenito napredovanju osobama čije su etičke i stručne kvalitete ispodprosječne, kako to primjerice ilustrira uzrečica: "Prvorazredni profesor bira prvorazrednog asistenta, a drugorazredni profesor bira trećerazrednog asistenta.", aludirajući na nesigurnost nekvalitetnih stručnjaka, koji nastoje održati svoje pozicije protežiranjem još nekvalitetnijih kolega, za koje pretpostavljaju da ih neće moći ugroziti.”
Negativna selekcija – počevši od glave, jer kako se kaže: riba smrdi od glave – je trenutno stanje stvari u Libertasu. Pritom je – kako saznajemo – ta negativna selekcija napravljena mimo stvarne volje sudionika – barem kada pričamo o razmjeru štete koja će se prouzročiti i poimanja situacije istih tih sudionika kojoj su vinovnici. Nisu naime, Cicrina boysi nisu baš najoštrija olovka u pernici – misija koju konduktiraju je iznad njihovih mogućnosti percepcije. Šteta će nesumnjivo biti počinjena – jer sustavno se radi u tom pravcu. Što će biti sutra – pa vjerojatno jedno veliko ništa, i veći su pogoni anulirani i kao što smo obično u recentnoj povijesti mogli svjedočiti, pojest će vuk tovara.
Libertas u ovom tužnom svjetlu možda i treba katarzu – jer kako napis'a Petar Preradović – 'Stalna na tom svijetu samo mijena jest'! Naravno, čovjek ili firma – ako stagnira ili se drži na postignutom – sigurno ide nizbrdo. Mijena je jedini ispravan put.
Ista ta mijena koja treba uslijediti je neminovna, pače potrebna ili – još bolje – nužna! Prema našim saznanjima, vozači su zaista dovedeni to točke sloma. Količina posla koji obavljaju – od nerealno napisanih voznih redova gdje se isti ti vozači lome da ispoštuju napisano (šifra: Cicrina boys), do činjenice da nemaju osnovne uvjete za obavljanje i takvih neseserija kao što su biološke potrebe - a zbog nategnutih voznih rasporeda (dakle nemaju se đe odnosno KAD popišat'), do činjenice da je raznovrsnost naplatnih opcija dovedena do apsurda – čini postojeću situaciju praktično neizdrživom.
Ako malo sagledamo strukturu prihoda Libertasa, valjda je svakom jasno da novac dolazi na ulazu – a tu ne mislimo na prednja vrata, već na vozače. Kako saznajemo, uvođenje kartičnog plaćanja – a napose Dubrovnik Pass-a, je doveo naprezanje vozača do pucanja. Kako su nam objasnili iz Libertasa, vozači rade sa gotovinom (u početku je karta bila 1,99€ gde je dosta anglosaksonskih turista znalo čekati kusur od 1 centa kad bi dali 2 € - sad je 2,5|€ pa je malo i lakše), sa pokazima – građanskim, đačkim, onima od udruga i još mnogo drugih, bezkontaktnim karticama (karta jedan sat, 20 vožnji itd.), kartičnim plaćanjem (imamo informacije i o tome, ali ostavit ćemo za jedan drugi nastavak) – i na posljetku, kao šlag na tortu – Dubrovnik Passom.
Kako smo informirani od strane vozača, taj zlosretni DUPASS je uzročnik najvećeg stresa kod vozača, a posljedično i najvažnijeg uzroka zastoja i kašnjenja. O Dubrovnik Pass-u imamo određeni uvid, pa smo ga odlučili podijeliti.
Dubrovnik Pass je kao ideja sama po sebi pohvalna i u svojoj srži dobra – omogućuje turistima da za određeni paušal u novcu dobiju pristup dubrovačkim sadržajima – zidinama, muzejima, galerijama i slično – i u isto vrijeme pogodnost da koriste JGP u okvirima Grada. Taj isti DUPASS je nasljdnik DUCARDA, koji je omogućavao turistima skoro iste sadržaje.
Problem je nastao, kako nam navode - prilikom promjene tehnološke platforme: prijašnji DUCARD je prestao biti moguć na vozilima kada se radila nadogradnja naplatnog sustava (o tome više u idućim člancima feljtona). Dubrovačka baština, kao nositelj projekta je kako saznajemo DUCARD odlučila pretvoriti u DUPASS i sa kupona za vožnju i magnetnih kartica za autobuse preći na – zastarjeli i neadekvatni QR kod. Taj se QR kod pokazao kao izvor najvećih frustracija vozača i usporavajući čimbenik u vozilima Libertasa; umjesto na papirnom mediju kako je inicijalno proklamirano i kako saznajemo dugotrajno sa uspjehom testirano (a i taj QR kod je inicijalno dolazio na A4 pairu što je sramota sama po sebi u 21. stoljeću), turisti su u najvećem slučaju taj njihov kod donosili na mobitelima – i tu je bio limitirajući faktor (iz više razloga koje ne navodimo) u smislu poteškoća očitovanja. Libertas je kako saznajemo zbog takvog sustava – koji je, a to je izuzetno važno – implementirao po direktivi gradskih vlasti – izgubio značajan dio registracija putnika (što je ključno u poslovanju, broj prevezenih putnika) jer su vozači bili prisiljeni putnike sa DUPASS-om jednostavno propustiti kako bi mogli koliko-toliko ispoštovati vozni red.
Kako su nam objasnili iz Libertasa, DUPASS rješenje je Libertas imao u obliku pametnih kartica koje su višestruko uburzavale protok putnika, međutim politička odluka da se platforma prepusti Baštini i tom famoznom QR kodu – koje je rješenje je kako saznajemo implementirano bez javnog natječaja zbog niske cijene(!) – je ostavila Libertas na gotovom činu. To sad nije ni ključno u prihodovnoj prizmi, jer DUPASS bilježi rekordne prihode (kao i Libertas iz svake prodane DUPASS karte), ali ostaje pitanje zašto se vozače dovelo do praktično neizdržive situacije?
Ti i takvi problemi su – kako spoznajemo, srž većeg dijela nezadovoljstva među vozačima Libertasa. Nećemo sada o naplatnom sustavu koji je tema sama za sebe – ali obraditi ćemo je u jednom od idućih nastavaka,
Kako saznajemo iz pouzdanih izvora, novi direktor Milković već ima rješenje (mada o tome nema tri čiste – a kako bi jadan i mogao) u vidu izuzimanja kompletne naplate iz vozila i alociranjem iste van vozila. Da se malo dotaknemo i male potrebe – klik, klik, klik, London, džidži-midži – zaboravlja se (ako se uopće nekad i znalo) – da masa iznosi, a da London u širem smislu (sa predgrađima) ima otprilike 15 milijuna stanovnika. Dubrovnik 15-20-30 – hi'jada. S turistima – peset-šeset hi'jada po danu. Optimistično.
Ostavljamo maloj potrebi i mostarskom diplomcu da odrade računsku operaciju množenja.
Eh... možda oduzimanja? Ili zbrajanja?
Pardon, dijeljenja.
JA OSOBNO NA NEKI NAČIN U TOM SMJERU
Free style-u novog direktora nema kraja – očito se smatra pozvanim (ili je tako instruiran) da izvrši nekakvu katarzu. Njegov nastup je – kako je spomenuo u jednom osvrtu gospar Karužić – od početka imao elemente neprijateljskog preuzimanja, pa da se podsjetimo.
Formiranjem – i to mjesecima prije faktičkog dolaska u firmu – svojevrsnog Schutzstaffel-a koji mu je odradio informatorski posao i 'pripremio' teren (a kojeg se ovaj kako smo pisali drži kao pijan plota pa tako je došao sa već gotovim sudovima i mišljenjima o dosta zaposlenika, a stvarna je strepnja da nije u stanju samostalno donositi zaključke), u startu je pokazana faca sa iskešenim zubima i pjenom u kutu gubice prema uglavnom – ako ne i isključivo – intelektualni(ji)m slojevima firme. Takva metodika neodoljivo podsjeća na kristalnu noć i slične događaje, stoga je i bojazan nemalog dijela zaposlenih da će ta katarza imati negativne – a ne daj Bože i katastrofalne ishode.
Na žalost, svima njima ostaje da gledaju Milkovićev performans dok neumoljivo gazi (za sada uglavnom preko dobrog dijela ljudi) u smjeru koji je – nepoznat.
Ne treba biti imalac čak niti mostarske diplome više stručne spreme totalno nesrodnog smjera kakvu si je pribavio (ili mu je pribavljena zbog zasluga za minuli rad, npr. za uspješno zatvaranje mosta radi vlastite svadbene povorke - https://www.youtube.com/watch?v=Lt-ORvEtJ4Y),
da bi se latentna katastrofa dala jasno naslutiti; njegov (ili nečiji) naum da naprave revoluciju u poslovanju i funkcioniranju Libertasa 'na svoju ruku', bez jasne vizije ili zaklonibože nekakvog dugoročnog plana koji bi se valjda trebao donijeti u kooperaciji sa strukom i sa suvlasnicima (mada je općinama zbog količine udjela vlasništva praktički nemoguće utjecati na odluke Grada) – već je doveo do reakcije konavoskog HSS-a povodom namjere redukcija konavoskih linija.
Ne uzdamo se previše u bistroću Milkovićeve namjere koja je HSS-u Konavle bila otponac za javno reagiranje; unilateralno djelovanje će bez sumnje i dalje biti modus operandi novog direktora. U protivnom, moglo bi se posumnjati da ovo sa konavoskim linijama bila probna sonda koja je trebala vidjeti koliko je 'mek' teren za provođenje i vjerojatnih ostalih briljantnih ideja.
Međutim, nitko realan ne vjeruje da je Milković toliko sposoban planirati i predviđati, tako da ova sumnja ostaje na klimavim nogama (u tom svjetlu ne treba zaboraviti javni Milkovićev gaf u jednoj od prvih izjava o navodnih 20000 prekovremenih sati, gdje ga je gradonačelnik promptno i live 'opario' po prstima – pravdajući ga da je nov u firmi pa još nije 'nadošao').
'Manja' je greška što je umjesto struke odabrao najslabije karike – dakle manje stručne, ali slijepo odane – da svoj naum provede, što u pravilu ne čudi nikoga; naime niti stručno, a niti mentalno nije dorastao kako funkciji na koju je ustoličen, pa tako ni ljudima za koje kako smo već pisali da u širokom luku zaobilazi. Jedini logičan potez iz njegove pozicije bio je i jeste okružiti se slabijim karikama (nego što je on sam) kako bi imao otvoren put – za tko zna što.
Nakon zadnjeg četverogodišnjeg razdoblja koje je bilo blagotvorno za Libertas – a kad kažemo Libertas mislimo na ljude koji tvrtku čine – od portira, preko vozača, servisnih službi svih struka do visokoobrazovanih i upravljačkih kadrova – i koja se blagotvornost očitavala u porastu plaća, ali i opremanja Libertasa različitim dodacima i poboljšanjima (automatski diesel-generator, sređivanje radnih prostora mehaničarima, limarima, unapređenja vizualnog identiteta firme, itd. – ali ne čak niti u mogućnostima koje si je Libertas mogao priuštiti obzirom na bilancu – jer je poslovao više nego pozitivno – već u okvirima nametnutih od strane gradskih otaca), čini se da naredno razdoblje neće biti toliko naklonjeno Libertasu.
Uporište – pače, živi dokaz – u ovakvu slutnju nije bilo teško naći – nakon intervjua koji je Milković u listopadu dao Libertas televiziji u emisiji 'In medias res',
(https://www.youtube.com/watch?v=5ECAsTgt_iA&t)
teško se oteti dojmu da se Libertasu baš i ne sprema svjetlija skora budućnost. Osupnuti sadržajem koji je Milković (re)prezentirao (prvenstveno nedostatkom ekspertize i jasne vizije odnosno neimanje poimanja vlastite misije koja bi trebala biti u korist firme, a ne u njegove 'pokušaje' da radi poslovno-ekonomsku revoluciju), dali smo si truda da pobrojimo 'bravure' koje je u 45 minuta razgovora sa novinarkom uspio 'izbaciti':
- pleonazmi ('ja osobno') – 4 puta;
- dvaput ponavljanje iste riječi, obično pri sredini rečenice gdje vokalno dolazi zarez, ili na kraju – čak 93 puta(!), (ovdje smo se i mi malo zabrinuli – pobrojat ćemo na kraju ih da ne ispadne da smo zlonamjerni);
- izraz 'ne znam' – 5 puta;
- izraz 'nisam razmišlj'o' – 1 put;
- izraz 'iskreno' – 8 puta;
- izraz 'što bi rekli' – 9 puta;
- izrazi 'nisam upoznat' i 'nisam razmišlj'o' – 1 put;
- izraz 'na neki način' – 23 puta;
- izraz 'u tom smjeru' – 8 puta
- izraz 'mislim da' – 18 puta;
- izraz 'koridor' – 4-5 puta, Dubrovniku fali koridora;
Doći ovako nepripremljen (ili nesposoban) pa odgovarati sa navedenim floskulama je bilo poprilično nelagodno kako za novinarku koja ga je pokušavala trasirati kroz odgovore i nadopunjavati kada bi ovaj zapeo u dikciji, tako i za gledateljstvo. Kad bi izbacili ove viškove, dojam je da bi Milković većinu emisije – šutao. Bulažnjenje kako su ceste u Dubrovniku napravljene prije 30-40 godina (!) i kako bi Libertas bio 'odličan' kada bi bilo više parking mjesta, a ceste valjda imale 4 kolničke trake – ne želimo niti komentirati. Jednostavno – nonsens.
Riječ operativno mu je jedna od omiljenih: operativno djelovati, operativno rasteretiti – kako se vrši operativno rasterećivanje, zna li se što? – potom operativnom smislu, itd.
Borba kako sa rječnikom tako i sa gramatikom je bila nesmiljena i grčevita: 'gotovo za zdravo' (umjesto zdravo za gotovo), riječ 'oslušavaju' (valjda osluškuju), pa onda kako je direktorsko mjesto prihvatio 's obe dvije ručke' jer nije imao što razmišljati o ponudi, on kad mu se kaže ide 'ja van iden u smjeru k'o vojnika' (citat), 'blagajke' (u kontekstu staničnih kartomata) – mislio je na blagajnice, 'obokolio grad' (obišao oko grada), 'perventivno' umjesto preventivno, 'rashodno' umjesto rashodovano vozilo, pa izjave 'nije komercijala za zarađivat' pare' (ovo je pomalo sablasno), potom 'mi puno obavljamo komercijale', pa 'kadrovska politika oni su uvijek krivi' (tu smo se počešali po glavi), o najmu autobusa za određene usluge veli da Libertas to radi 'na neki način polujavno, tiha sjena' – i ovdje ćemo fermat' jer ne vidimo dalje smisao daljnjeg nabrajanja.
'Hvala gradonačelniku Dubrovnika što mi je ponudio to Društvo'. Ovdje je bio bez greške.
Da vas ne ostavimo zakinute za uzastopno ponovljene riječi, evo popisa (nije kronološki, ali je blizu):
- operativni, društvu, stabilna firma, na neki način, uru, mi moramo, razgovaramo, fali, iznutra, drugu, u tom smjeru krenuli, našeg, komunikaciju, unaprijed, s nekin, za sad, krenemo,komunicirat, uskraćeno, struke, teško, radit, za sad (to je bilo x3, ali nećemo cijepati atome), zimskim, prije, možda ljudi, prošao, od našeg društva, mislin, malo, oni što još, jedan dan, ZET, na, ukrcaju, usputno, dobre, svakodnevno, najmlađi, poboljšati, najveća, kvar, dodatnu, funkcionirat, zakrčenja, crknuo, ne možemo, deseminuta, sat ipo, usko, prijevozon, nastavit, smjeru, put, i da, cesta, novu liniju mobilni, nać, u podne, varijanti, uslugon, dobar, iskustva, momentu, iks nekih drugih izvora, cestama, odovih, i stresan i na kraju – ogroman.
93 komada. Pa puta dva.
Eto, to je van je dragi Grade direktor firme od 300 zaposlenih sa tradicijom od 115 godina, direktor najstarije firme u višestoljetnom Dubrovniku.
I da ga parafraziramo iz spomenutog intervjua – odgovorna osoba Društva.
Kada bi osoba Pera Milkovića bila odgovorna osoba – odgovorno bi priznao da je vidjela žaba kako konja potkivaju pa i ona digla nogu, da nije ovo baš za njega i odgovorno bi:
'na neki način' i u 'tom smjeru'
podnio podnio ostavku ostavku.
