Hrvacki San
ČOVJEK SE PO CRJEVJAMA POZNA!
Za vas koji ne umijete, u ovakjen se crevjama gazi u Budućnos'!
SAN SNOVA!
NEĐE U OSMOMU DVIJEHIJADEDADESTIIPETE...
Aahhhh.. Ziiiiiijeeeevvvv....
Evo me judi, arivo san.
Moran van rijet - ma kakav lijepi san san snijevo. I nijesan sikur jesan li snijevo ili je to zbilja. Snijevo san da ću bit direktor. Dobro – budimo pošteni, ne bi mi bilo prvi put, ali - ne bilo kaki direktor – kako oni, uzmimo uberovci koji su sebi direktori. Ne ne neeee – pače - direktor veeeelike firme od – prs' puta oko – najmanje tristo judi. E, e – nije van to ni sto ni dvjesto – vengo tristo.
Fermate sekund da se rastrevenjan – još je rano, nije ni devetura.
Daklem – samo da se zbrojin – sva je prilika da ipak nijesan snijevo. Obeć'o mi je sekretar – pardon – oni glavni, kako se to već reče (fali mi riječi, rano je u'tro) – da će me metnut za direktora TRISTA judi.
Eeee, ali kojijeh TRISTA judi?
Pa onijeh u javnom preduzeću. Ajme pardon, poduzeću. (Još je rano u'tro, skužajte me na dikciji – aaa, što van para, dikciji KACO – umijen ja s riječima).
Ne znate vi sikuro što znači Javno predu poduzeće. A firma, u krasni ku*ac. Je*e me rječnik iz'utra, što da radin.
Eeee dragi moji, ja ću van kazat što to znači.
Ali čeka'te malo – i ovo mi je vele za otputa. Iđen se – da prostite – iskargat, obuć teniske i paletunić, poć malo na instrukc... pardon konzultacije, pa ću Van se javit subito.
Ajme meni da vi znate što je javna nabav... pardon javno predu... a u klinac – poduzeće. Ma čekate me da se vratin s konsultaci.. konZ(u pizdu materinu)ultacija, pa ću van pripovjedat.
Samo da van rečen - nijesan još ni započeo. Čekaju nas avanture do sad neviđene i nečitane! Stej tjund što bi se moderno reklo!
Ne zaboravimo – Domouni vijerni!
Amen dabogda!
ARIVO SAN!
U biti nijesan, ali ono prkno i slingura od bivšeg nazovi-direktora je već spakovo bandjeru i to prvi devetoga, tako piše. Hahaha – i ja san potpiso Ugovor na isti dan. Kakav diletant! Doduše, još nijesan finujo s onin šupcima iz Doumouprave. Kad si u sekretarijatu – a Onegati, 'ko te pita đe si?
Ali zapamtićeme ovi iz Domouprave. A bivšeg nazovi-direktora ko je*e, s njin ću se tek obračunat'. Još nijesan u Domoupravi udrio zadnji čav'o – ali hoću. Vrijeme je na mojoj strani.
Judi moji - usudite se snjevat Hrvatcki San – evo meni je rendilo. Od montera klime pa preko trnja sekretarijata - rijeću van – nije bilo lako. Trebalo i je i fakultet finut – ali Bogu hvala to je tako davno bilo da se ne sjećan ni omiljenog profesora, ni omiljene kafane, a bogami ni kurikuluma – vrijeme čini svoje. Nije do mene.
Daklem – nije moj problem što je tužno javno preduz.. – pardon – poduzeće bilo mjesec dana bez Mene – ko razumije znaće da funkcija nije give-Mary-pussy – ali tko to zaista vidi? Sigurno ne Nadzorni Odbor, tamo su moji judi. Uostalom i da nijesu – što mi 'ko može?
Sluša'te me, sa'ću van rijet.
Ma nije to zn'o ni Glavni Odgovorni kad se meni prispodobilo – točno san zn'o – da ću bit Direktor Javnog Preduz... Poduzeća. To van je razlika između pastve i pastira – njih treba vodit, njima uprav'jat. Kažu stopetnest godina tradicije – pa popi*an in se na to. Ja ći in kazat.
I jesan in kazo.
Baren mjesec dana prije nego san zasijo na foteju – hehe, kakvi amateri – ja san se konzultovo s mojin cicrinarima (i s onijen stopesetkilašen - masa iznosi - što mi je oženijo sestru – ma rijeću van – nas čet'r-pet imamo šesto kila Žive vage!). Pa nije to masa za zanemarit. Jes' da nema vele razreda skule – ali masa iznosi. Komu je skula srjeću donijela?
I rekli su mi – pogotovo onaj visoki mršavi – što je i kako je. To je jedan ambiciozni mladić, on će odradit svoju ulogu. Pogotovo što mu masla na glavi ne fali – kupijo je novu Škodu da može vozit. A piše vozni red. Urnebesno, jel da?
I još najvoli labat na karticu od firme u Marini. Idealan kandidat. Tak'e volimo.
Voli to i moja suradnica koja je Benića položila – ah Bože moj – kako je znala i umjela. Ne bi u to ulazijo, zli bi jezici kazli da je imala 'bubu' u uhu na ispitu. To je gnjusna laž. Ona je ekspert.
I mogu van rijet – ta bagra koja evo vodi preduz... ah poduzeće zadnjih stoipeset godišta (znan ja da je namjera postojala i prije hijadudevectodesete) – to su mrzitelji svega hrvackog, a naročito mrziteji javne nabave. Ali o tome ću malo kašnje.
I znate što - vidijo san Golfa. Srebrnog. SLUŽBENOG. Ima problem – ono jeftino prkno od bivšeg direktora je uz'o umjesto automatika go*no od ručnog mjenjača. Ia sad se ja moran patit s kuplugn-kuplum-kuplugn- a jebemu – KVAČILON – a moje KelvinKlajn nemaju đonove za jebe*u pedalu od kvačila. Pa jel' ja moram sve sam?!?
Sve ja kontan. Neće ovo bit lako.
Ali sa'će me viđet! A i vi ćete me viđet - kako mi to radimo. Strpljenja molin!
Srdačno vaš,
Pero Potplat.
ZNA SE 'KO TRAKTORA VOZI, A 'KO KAPIJU OTVARA!
Ha!
Ovaj Libertas je takva inspiracija da su mi se svih sedam čakri otvorilo kako pajasture u plitkon moru na plus tridestiidva!
Osjećam se – zajedno sa mojim 'walking shoes', pun ideja i inovacija.
Ova niš-koristi lezi-lebe-da-te-khmm... znate već što KAMARILA (bacan ovijeh dana izraze k'o TBF baze!) – ima novi zadatak. I moran van rijet – ja osobno sam ga smislio! Okej, malo mi je pomogla moja ekspertna suradnica – ali budimo realni – ja sam i scenarist i redit..režie.. re.. redatelj!
Daklem, već sam te 'persone' javno upozorio na njihovo neophođenje prema uhlj... firmi (uh, kako mi je ovo što se zbilo lijepo leglo, štono se reče k'o kec na desetku) – ma kako je to bilo slatko sa'ću van kazat'! I kad kažen javno – to zbiljski i mislin. JA-VNO!
Snima ti mene ona kako se reče – aha – kamera, nećete mi vjerovat – njekidan isprid uhlj...pardon firme, ma rijeću van tačno i u koje doba – u 09:58.
Ali što moje oči vide?!? Kad nijesan iz kelvikna isp'o ko legijonar iz taliga kojega pesti u ariju navega Asterix Gal – nikad i neću!
Ona banda, fakultetski obrazovana (uh što me to fakultecko jedi, ali ugrizo san se za jezik, primučaću), ali svejedno banda – iđu napauzu!
Za nevjerovat!
09:58 – a one, jeli mi vjerujete – jer ja jos sebi doš'o nijesan – iđu na pauzu! A NIJE JOŠ NI DESETURA!
A kako san in ga ondak zapjev'o – drito u kameru, a za despet prid njima, neka vas Cicr... pardon, Dubrovnik i puk svekoliki vidi – kako se mećete na pauzu prije 10! A??? Šok i nevjerica! Ošamut i tupilo!
Moran ovo u zagrade - (Ja zbiljan (veliko J, ali početak je rečenice) ne bi sad o temu kako su moji cicrinaši i moja ekspertna suradnica zajedno s Menon (velko M) više sastanaka vanka pauze i uhlj... firme odradili u marini (quod licet Iovi, non licet bovi što bi ja rek'o) – a Bože moj ne more se gladan misljet, a u Šica je spiza o-dli-čna!, plus tega KOMPANI KARD može što bi rekli – stopeset priko makadama – perke je službena (još nijesan prov'o Golfa kroz moju krajinu – ali mora gonit stopeset priko makadama – inače nije službeno vengo privatno – jerbo privatno se goni kako da caklo na tovaru prinosiš) – nego u uhlj... a miša mu maloga – firmi (uh, malo san zatard'o, ali misli se roje, roje....).
'Vako san van reko u ono joko o'kamere: jel vidite vi ovo, kakvo nepoštovanje i bestidnost? Dame idu na pauzu u 09:58! Ovo van je Libertas, ma što van para?! I sve u kameru, URBI ET ORBI lijepi moji – neka se vidi ko antenu okreće, a ko viče DOBAR!
Pa kako ćemo mi ovako naprijeda, ajte molin vas?
I ZATO – brzinom kojon uzorni student završava višu školu ja sam munjevito reagir'o – i tako od danas, a pod ombrelom Članka 3. Ugovora o radu đe lijepo piše – molin lijepo, ja to sigurno nijesan smislijo – 'prema nalogu Poslodavca, obavljati i DRUGE poslove koji su bla bla bla' – ta banda, ti nelojalni djelatnici, ti PAUZAŠI – imaju svaki dan vodit DNEVNIK AKTIVNOSTI!
AHA!
Ne samo da ću umči..unči..učikon.. – a Onega ti, navr' mi je jezika – aha, UČINKOVITOST! podići do neslućenih razmjera, nego ću se svaku setemanu sa mojin EKSPERTNIN timon imat čemu smijat kad buden čit'o: dragi dnevniče, ja san danas – itakodaje, itakobliže.
Da da, dragi moji – ZNA SE 'ko kariolu vozi, a 'ko malter miješa!
Srdačno Vaš,
Vittorio Cesare Paciotti.
MARO I LAURA
Mi smo djeca bili jako uzbuđeni na prvi dan škole.
Namaje naš stari diša otišo u pemsiju i ona učiteljica Smilja je isto s njin pošla u pemsiju. Nešto su govorili da je ona otišla u pemsiju zato jer je i stari diša otišo u pemsiju samo što je pemsija od učiteljice bila prekovremena. Mi nismo kužili što znači prekovremena pemsija. Nama je to ličilo da je ona nas toliko zlostavljala s dopunskon nactavon da joj je to prekovremeno došlo glave. Meni je Kane Šteta rekao da bi onda to bilo prijevremeno. Ja sam mu onda reko da nije, jer što se mene tiče ona nam je zapaprila prekovremeno. Prijevremeno bi bilo da ako kad smo bili u vrtiću. Ali nije. Dakle Kane Šteta je bio u zabludi. Ali meni je bilo drago da je učiteljica Smilja pošla u pemsiju. Neka sad zajebava nekoga drugoga. Nije nan bilo drago zbog diše jer nas on nije puno zajebavao.
Mi djeca nismo bili sigurni da li je sve to točno.
Mi smo svi bili u klupama u osam manje pet, jer smo htjeli ostavit dobar prvi dojam na novog dišu i novu uču. Mi u razredu smo svi klapa osim one tuljanice Niveske koja je vazda bila režimski kadar i ulizavača pa zato ona nije snama u simdikatu nas koji smo rekli da se nećemo dat novom diši i novoj uči zajebavat kako su nas zajebavali stari diša i stara uča i dijelili nam neopravdane jerbo smo možda zakasnili na autobus ili picali kontrolni iz vjeronauka i matematike. Mi smo bili u klupama mirni jer smo htjeli ostaviti prvi dojam dobar. Jer je moj dida sa Šolte uvijek rekao: neprijatelj nikad ne spava, a triba ga uvatit na spavanju! Ja nisam znao gdje novi diša i nova uča spavaju, ali znao sam kako ih uhvatiti. Na prvi dojam. Zato smo bili u klupama, jer smo postavili im zasjedu da ih uhvatimo na spavanju.
Onda je zvonilo zvono i mi smo se meškoljili i mrdali u klupama i čekali smo u zajsedi ali niko nije ulazijo na vrata od učijonice. Meni je uletilo tupilo od nekuženja jer mi su mi doma rekli da je prvi dojam najvažniji i da treba ostavit dobar prvi dojam pa da je onda kasnije sve u životu lakše pa su naše male ćiverice bile u nekuženju jer mislile su da će i novi diša i nova uča htjet ostavit dobar prvi dojam. Ali oni su po mom drugu Kani Šteti ostavili prvi dojam u kafiću ili negdje tamo gdje su već marendavali ili bili u faturetu. Ja sam onda povezao da novi diša i nova uča hoćedu ostaviti dobar drugi dojam, jer su tamo negdje ostavili prvi dojam. Onda je porasla nervoza i neki su iz simdikata se htjeli dić na noge i na katrige i na klupe i uložit oštar prosvjed zbog kašnjenja i izostanka prvog dojma. Onda sam im ja zapjevo da će svaki koji se digne na katrigu biti odmah ukoren pred izključenje iz simdikata. Onda su svi redom sjeli osim one tuljanice Niveske koja je cijelo vrijeme sjedala jer je htjela ostaviti prvi dojam dobar. Ali su joj diša i uča zakasnili, pa će morat ostavit drugi dojam dobar. Tuljanica Niveska je režimski kadar pa je pristala i na drugi dojam.
Onda je zvonilo za kraj prvog sata i kad su se svi htjeli dignut iz klupa ja sam in zaprijetio: svi koji se dignu biće prontpno izbačeni iz simdikata! No pasaran! Nema mrdanja! Onda je Balibanica Lidija rekla: ali ja moran na ve-ce! Rino Sajla joj je rekao: kad niko ne smi prnit, ti se smiš usrat!
Onda je zvonilo zvono za početak drugog sata i onda su u razred ugibali jedan čovo sa izlizanin teniskama i zgužvanin paletunićen i jedna teta. Mi smo mislili da oni su sakupljači sekundarnih sirovina jerbo su tako izgledali. Ali omda je čovo došao do katedre i dreknuo: Dakle vi ste ti, mrzitelji mrzitelji svega svega Hrvackog, anarhisti i djeca djeca komunista komunista! Jeli?!? Jeste li li vi vi to to?!?
Mi smo djeca zatupila od jeke i nekuženja. Onda sam ja rekao: šjor, ja mislim da ste zalutali. Tamo van u ormanu ima starih školskih mapa od nas kad smo bili u drugom razredu i stvrdnutog plastelina i saketića od tenpera pa ih slobodno uzmite. Mi vam to poklanjamo jer znamo da je danas teško doći do poštenog dinara, ali mi vam sad čekamo novog dišu i novu uču pa bi vas molili da uzmete mape, plastelin i saketiće od tenpera i da odgibate u drugi razred jer mi čekamo drugi dojam.
Onda je čovo arlauknujo: bebo, jes viđela viđela ovo ovo?!? Ovo ovo je nepoštovanje institucije institucije direktora direktora i zahtjevam pronptne samkcije!
Ova teta sa sitnim okicama je zasiktala: vidjela sam druž... gospodine direktore! Pišem jodma: umkor pred isključenje!
Onda je Kane Šteta se podigao nanoge, došao do sredine razreda, uperijo kažimprst prema sakupljačima sekundarnih sirovina i rekao: Ovo je kontra Ustava i svih konvencija za zaštitu djece! Tražimo da se odmah sa likovnim mapama, plastelinom i saketićima od tenpera maknete iz razreda dok vam nisu ugibali diša i uča jer ostaćete bez sekumdarnih sirovina!
Onda je čovo sa izlizanim teniskama i zgužvanin paletunićon rekao: i tebi ide umkor pred pred isključenje isključenje! Bebo, zapiši ga!
Onda sam se ja okrenujo prema razredu i rekao: narode falili smo! Stigli su na prvi dojam!
Pomet, III a.
